Jedna mala usporedba.
Kada je 1990. godine Franjo Tuđman postao prvi hrvatski predsjednik dobio je predsjedničko osiguranje. Zamislite koga je 1990 godine službeno mogao dobiti? Samo one koji su pripadali bivšem sustavu koji  je tada bio srušen.I Franjo Tuđman je tada mogao reći, neću njih, hoću svoje stranačke ljude, jer ovima ne vjerujem. Mogao je reći, ali nije rekao. Uzeo je upravo ljude iz VI odjela bivšeg Sekretarijata unutrašnjih  poslova koji su inače brinuli o sigurnosti štićenih osoba. Postupivši tako, Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman dao im je do znanja :Vi ste profesionalci i ja svoju sigurnost stavljam u vaše ruke.

I tako su bivši „komunjarski“  policajci iz VI. Odjela Sekretarijata unutarnjih poslova, dakle ljudi koji su prije Franje Tuđmana štitili Ivu Latina, Antuna Milovića i Anđelka Runjića, postali osiguranje Prvog Predsjednika RH. To su bili: Vjeko Brajović, Dragan Škrtić, Mate Laušić i drugi.

Ukazujući povjerenje „neprijateljskom „osiguranju bivšeg sustava, a kojeg je u demokratskim izborima srušio, Predsjednik Tuđman pokazao je tada poštivanje važećih propisa i dao priliku profesionalizmu.

 Ti „profići“ pokazali su se stvarno vrhunskim stručnjacima svoga posla i bez obzira koji sustav bio, koja stranka bila na vlasti ili koji predsjednik bio izabran- oni su savjesno radili svoj posao. Osiguravali su tada Predsjednika RH kada je obavljao svoje državničke dužnosti, osiguravali su ga i kada je hodao po ratištima, kada je išao na pregovore i kada je primao druge državnike.
Ti ljudi nikada nisu bili HDZ, nikada nisu dopustili da im stranka ili amateri nameću standarde. Oni su bili profesionalci u sigurnosnom sustavu države.

Kasnije ih je Vjetar promjena iz 2000 godine smijenio iz MUP-a. Na žalost.

Što dakle, novi predsjednik Republike Hrvatske treba napraviti? On treba prihvatiti osiguranje koje mu dodjeljuje sustav unutarnjih poslova.
Svojim izjavama kako više vjeruje  stranačkom, a ne profesionalnom osiguranju dr. Ivo Josipović šalje krive poruke.

1.poruka: da ne vjeruje svima, s obzirom da se želi okružiti stranačkim osiguranjem

2.poruka: da ne vjeruje Ministarstvu unutarnjih poslova, a niti Ministru budući da odbija osiguranje ministarstva 

Ako Predsjednik ne vjeruje u sigurnost koju mu pruža Ministarstvo kako onda možemo očekivati da građani imaju povjerenja u to isto Ministarstvo.
Naime ako PRH drži da treba poslati poruku kako treba reformirati sustav sigurnosti onda to treba napravit na jedan drugi način.
 Profesionalci  koji osiguravaju štićene osobe znaju svoj posao i novi Predsjednik RH im mora pružiti šansu. Tek ako primjeti da neprofesionalno obavljaju svoj posao, onda treba oštro reagitratii, ali ne i unaprijed iskazivati sumnju u njihovu kompetentnost.
Predsjednik države mora pokazati povjerenje u sigurnosni sustav svoje zemlje, u protivnom, u nezavidnom je položaju ne samo on, nego i građani.
Čini mi se da se Karamarko s pravom ljuti.